1. Korinćanima 1

Zahvalnost Bogu, što je Korintu data blagodat jevanđelska. Treba se čuvati svađa i razdeljivanja. Reč o krstu ludost, ali je opet sila Božija.

1Od Pavla voljom Božijom pozvanog apostola Isusa Hrista, i od Sostena brata,

2crkvi Božijoj koja je u Korintu, osvećenima u Hristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji prizivaju ime Gospoda našeg Isusa Hrista na svakom mestu i njihovom i našem:

3Blagodat vam i mir od Boga Oca našeg i Gospoda Isusa Hrista.

4Zahvaljujem svagda Bogu svom za vas što vam je dana blagodat Božija u Hristu Isusu, 5te se u svemu obogatiste kroza Nj, u svakoj reči i svakom razumu, 6kao što se svedočanstvo Hristovo utvrdi među vama; 7tako da nemate nedostatka ni u jednom daru, vi koji čekate otkrivenja Gospoda našeg Isusa Hrista, 8koji će vas i utvrditi do samog kraja da budete pravi na dan Gospoda našeg Isusa Hrista. 9Veran je Bog koji vas pozva u zajednicu Sina svog Isusa Hrista, Gospoda našeg.

10Molim vas pak, braćo, imenom Gospoda našeg Isusa Hrista da svi jedno govorite, i da ne budu među vama raspre, nego da budete utvrđeni u jednom razumu i u jednoj misli. 11Jer sam čuo za vas, braćo moja, od Hlojinih domašnjih da su svađe među vama, 12a to kažem da jedan od vas govori: Ja sam Pavlov; a drugi: Ja sam Apolov; a treći: Ja sam Kifin; a četvrti: Ja sam Hristov. 13Eda li se Hristos razdeli? Eda li se Pavle razape za vas? Ili se u ime Pavlovo krstiste? 14Hvala Bogu što ja nijednog od vas ne krstih osim Krispa i Gaja; 15da ne reče ko da u svoje ime krstih. 16A krstih i Stefanin dom: dalje ne znam jesam li koga drugog krstio. 17Jer Hristos ne posla mene da krstim, nego da propovedam jevanđelje, ne premudrim rečima, da ne izgubi silu krst Hristov.

18Jer je reč krstova ludost onima koji ginu; a nama je koji se spasavamo sila Božija. 19Jer je pisano: Pogubiću premudrost premudrih, i razum razumnih odbaciću.

20Gde je premudri? Gde je književnik? Gde je prepirač ovog veka? Ne pretvori li Bog mudrost ovog sveta u ludost? 21Jer budući da u premudrosti Božijoj ne pozna svet premudrošću Boga, bila je Božija volja da ludošću poučenja spase one koji veruju. 22Jer i Jevreji znake ištu, i Grci premudrosti traže. 23A mi propovedamo Hrista razapetog, Jevrejima, dakle, sablazan a Grcima bezumlje; 24onima pak koji su pozvani, i Jevrejima i Grcima, Hrista, Božiju silu i Božiju premudrost. 25Jer je ludost Božija mudrija od ljudi, i slabost je Božija jača od ljudi.

26Jer pogledajte znanje svoje, braćo, da nema ni mnogo premudrih po telu, ni mnogo silnih ni mnogo plemenitih; 27nego što je ludo pred svetom ono izabra Bog da posrami premudre; i što je slabo pred svetom ono izabra Bog da posrami jako; 28i što je neplemenito pred svetom i uništeno izabra Bog, i što nije, da uništi ono što jeste, 29da se ne pohvali nijedno telo pred Bogom. 30Iz kog ste vi u Hristu Isusu, koji nam posta premudrost od Boga i pravda i osvećenje i izbavljenje. 31Da (kao što se piše) ko se hvali, Gospodom da se hvali.