1. Korinćanima 8
O žrtvi idolima i o upotrebi hrišćanske slobode bez sablazni za bližnje.
1A za meso što je klato idolima znamo, jer svi razum imamo. Razum, dakle, nadima, a ljubav popravlja. 2Ako li ko misli da šta zna, ne zna još ništa kao što treba znati. 3A ako ko ljubi Boga, Bog ga je naučio.
4A za jelo idolskih žrtava, znamo da idol nije ništa na svetu, i da nema drugog Boga osim jednog. 5Jer ako i ima koji se bogovi zovu, ili na nebu ili na zemlji, kao što ima mnogo bogova i mnogo gospoda: 6Ali mi imamo samo jednog Boga Oca, od kog je sve, i mi u Njemu, i jednog Gospoda Isusa Hrista, kroz kog je sve, i mi kroza Nj.
7Ali nema svako razuma; jer neki koji još i sad misle da su idoli nešto, kao idolske žrtve jedu, i savest njihova, slaba budući, pogani se. 8Ali jelo nas ne postavlja pred Bogom: jer niti ćemo biti veći ako jedemo, ni manji ako ne jedemo. 9Ali se čuvajte da kako ova sloboda vaša ne postane spoticanje slabima. 10Jer ako tebe, koji imaš razum, vidi ko u idolskoj crkvi gde sediš za trpezom, neće li njegova savest, slaba budući, osloboditi se da jede idolske žrtve? 11I s tvog razuma poginuće slabi brat, za kog Hristos umre. 12Tako kad se grešite o braću, i bijete njihovu slabu savest, o Hrista se grešite. 13Zato, ako jelo sablažnjava brata mog, neću jesti mesa doveka, da ne sablaznim brata svog.