2. Korinćanima 11
Nastavak. Apostolove patnje i opasnosti prilikom osnivanja Crkava.
1O da biste malo potrpeli moje bezumlje! No i potrpite me. 2Jer revnujem za vas Božjom revnosti, jer vas obrekoh mužu jednom, da devojku čistu izvedem pred Hrista. 3Ali se bojim da kako kao što zmija Evu prevari lukavstvom svojim tako i razumi vaši da se ne odvrate od prostote koja je u Hristu. 4Jer ako onaj koji dolazi drugog Isusa propoveda kog mi ne propovedasmo, ili drugog Duha primite kog ne primiste, ili drugo jevanđelje koje ne primiste, dobro biste potrpeli. 5Jer mislim da ni u čemu nisam manji od prevelikih apostola. 6Jer ako sam i prostak u reči, ali u razumu nisam. No u svemu smo poznati među vama.
7Ili greh učinih ponižujući se da se vi povisite? Jer vam zabadava Božije jevanđelje propovedih. 8Od drugih crkava oteh uzevši platu za služenje vama; i došavši k vama, i bivši u sirotinji, i ne dosadih nikome. 9Jer moju sirotinju popuniše braća koja dođoše iz Makedonije, i u svemu bez dosade vama sebe držah i držaću. 10Kao što je istina Hristova u meni tako se hvala ova neće uzeti od mene u ahajskim krajevima. 11Zašto? Što vas ne ljubim? Bog zna.
A šta činim i činiću, 12da odsečem uzrok onima koji traže uzrok, da bi u onome čime se hvale našli se kao i mi. 13Jer takvi lažni apostoli i prevarljivi poslenici pretvaraju se u apostole Hristove. 14I nije čudo, jer se sam sotona pretvara u anđela svetla. 15Nije dakle ništa veliko ako se i sluge njegove pretvaraju kao sluge pravde, kojima će svršetak biti po delima njihovim.
16Opet velim da niko ne pomisli da sam ja bezuman; ako li ne, a ono barem kao bezumnog primite me, da se i ja šta pohvalim. 17A šta govorim ne govorim po Gospodu, nego kao u bezumlju, u ovoj struci hvale. 18Budući da se mnogi hvale po telu, i ja ću da se hvalim. 19Jer ljubazno primate bezumne kad ste sami mudri. 20Jer primate ako vas ko natera da budete sluge, ako vas ko jede, ako ko uzme, ako vas ko po obrazu bije, ako se ko veliča. 21Na sramotu govorim, jer kao da mi oslabismo.
Na šta je ko slobodan (po bezumlju govorim), i ja sam slobodan. 22Jesu li Jevreji? I ja sam. Jesu li Izrailjci? I ja sam. Jesu li seme Avraamovo? I ja sam. 23Jesu li sluge Hristove? (Ne govorim po mudrosti) ja sam još više. Više sam se trudio, više sam boja podneo, više puta sam bio u tamnici, mnogo puta sam dolazio do straha smrtnog; 24od Jevreja primio sam pet puta četrdeset manje jedan udarac; 25triput sam bio šiban, jednom su kamenje bacali na me, tri puta se lađa sa mnom razbijala, noć i dan proveo sam u dubini morskoj. 26Mnogo puta sam putovao, bio sam u strahu na vodama, u strahu od hajduka, u strahu od rodbine, u strahu od neznabožaca, u strahu u gradovima, u strahu u pustinji, u strahu na moru, u strahu među lažnom braćom; 27u trudu i poslu, u mnogom nespavanju, u gladovanju i žeđi, u mnogom pošćenju, u zimi i golotinji; 28osim što je spolja, navaljivanje ljudi svaki dan, i briga za sve crkve. 29Ko oslabi, i ja da ne oslabim? Ko se sablazni, i ja da se ne raspalim?
30Ako mi se valja hvaliti, svojom ću se slabošću hvaliti. 31Bog i Otac Gospoda našeg Isusa Hrista, koji je blagosloven vavek, zna da ne lažem.
32U Damasku neznabožački knez cara Arete čuvaše grad Damask i htede da me uhvati; 33i kroz prozor spustiše me u kotarici preko zida, i izbegoh iz njegovih ruku.