2. Korinćanima 13

Oštri pozivi na pokajanje. Svršetak.

1Ovo treći put idem ka vama; u ustima dva ili tri svedoka ostaće svaka reč. 2Napred kazah i napred govorim kako u vas bivši drugi put, i sad ne budući kod vas pišem onima koji su pre sagrešili i svima ostalima da ako dođem opet neću poštedeti. 3Jer tražite da iskušate Hrista što u meni govori, koji među vama nije slab, nego je silan među vama. 4Jer ako i raspet bi po slabosti, ali je živ po sili Božijoj; jer smo i mi slabi u Njemu, ali ćemo biti živi s njim silom Božijom među vama.

5Sami sebe okušajte jeste li u veri, sami sebe ogledajte. Ili ne poznajete sebe da je Isus Hristos u vama? Već ako da u čemu niste valjani. 6A nadam se da ćete poznati da mi nismo nevaljani. 7A molimo se Bogu da vi ne činite nikakvo zlo, ne da se mi valjani pokažemo, nego da vi dobro činite, a mi kao nevaljani da budemo. 8Jer ništa ne možemo na istinu nego za istinu. 9Jer se radujemo kad mi slabimo, a vi jačate. A zato se i molimo Bogu, za vaše savršenstvo. 10Zato, ne budući kod vas, pišem ovo da kad dođem ne učinim bez šteđenja po vlasti koju mi je Gospod dao na popravljanje, a ne na raskopavanje.

11A dalje, braćo, radujte se, savršujte se, utešavajte se, jednako mislite, mir imajte: i Bog ljubavi i mira biće s vama. 12Pozdravite jedan drugog celivom svetim.

13Pozdravljaju vas svi sveti.

14Blagodat Gospoda našeg Isusa Hrista i ljubav Boga i Oca i zajednica Svetog Duha sa svima vama. Amin.