Pesma nad pesmama 6

¹Dragi moj siđe u vrt svoj,

k lehama mirisnog bilja,

da pase po vrtovima

i da bere ljiljane.

²Ja sam dragog svog,

i moj je dragi moj,

koji pase među ljiljanima.

³Lepa si, draga moja, kao Tersa,

krasna si kao Jerusalim,

strašna kao vojska sa zastavama.

⁴Odvrati oči svoje od mene,

jer me raspaljuju.

Kosa ti je kao stado koza

koje se vide na Galadu.

⁵Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala,

koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.

⁶Jagodice su tvoje između vitica tvojih

kao kriška šipka.

⁷Šezdeset ima carica

i osamdeset inoča,

i devojaka bez broja;

⁸Ali je jedna golubica moja,

bezazlena moja, jedinica u matere svoje,

izabrana u roditeljke svoje.

Videše je devojke i nazvaše je blaženom;

i carice i inoče hvališe je.

⁹Ko je ona što se vidi kao zora,

lepa kao mesec, čista kao sunce,

strašna kao vojska sa zastavama?

¹⁰Siđoh u orašje

da vidim voće u dolu,

da vidim cvate li vinova loza,

pupe li šipci.

¹¹Ne doznah ništa,

a duša me moja posadi na kola Aminadavova.

¹²Vrati se, vrati se Sulamko,

vrati se, vrati se, da te gledamo.

Šta ćete gledati na Sulamci?

Kao čete vojničke.